Jednog dana zaluta mrav na listu papira i ugleda olovku kako za sobom ostavlja fin crni trag.
"Čudesno", reče mrav. "Ova neobična naprava se ponaša kao da je živa, a šara joj je tako dugačka! Kao da su se svi mravi na svijetu zbili u jedan red!"
Ispriča mrav svoje otkriće drugom mravu, kome ono bi jednako zanimljivo. Drugi mrav pohvali prvog na njegovoj moći zapažanja i zaključivanja.
A treći mrav reče: "Tačno, mora se priznati, tvojom zaslugom sam i ja primijetio ovaj čudni predmet. Ali sam utvrdio da predmet nije gospodar djela svoga. Ti nisi vidio da je olovka pričvršćena za druge predmete koji je obuhvataju i koji joj određuju pravac kretanja. Oni su uzrok crnog traga".
Tako mravi otkriše prste.
Proteklo je puno vremena dok se četvrti mrav ne pope na prste i vidje da su prsti dio šake, koju on detaljno istraži onako kako to mravi obično rade – hodajući svuda po njoj.
Kad se vrati svojoj braći on povika: "Mravi, imam važnu vijest da vam saopštim. Oni manji predmeti oko olovke dio su još većeg predmeta. Taj predmet ih pokreće".
Nakon toga mravi otkriše da je šaka pričvršćena za ruku, a ruka za tijelo. Otkriše i dvije noge koje ne pišu.
Istraživanja se nastavljaju. Mravi danas svašta znaju o tehnici pisanja. Ali svrhu i značenje pisanja, kao i šta ga suštinski pokreće, dosad nisu uspjeli otkriti svojim istraživačkim metodima. Zato što su "pismeni".
